Razmišljajući o istočnom tržištu i mogućnostima poslovanja i razvoja u tom dijelu svijeta, najčešće se spominju Rusija, Kina ili Japan. No istok je kudikamo veći i valja ga detaljno istražiti. Između već dobro poznate hrvatskim poduzetnicima Rusije i Kine, prostire Centralna iliti Srednja Azija - ogromna regija koja je u Hrvatskoj još uvijek slabo poznata i neistražena. Kao okosnica čuvenog Svilenog puta, Centralna je Azija bila od velikog povijesnog značaja za svjetsku trgovinu.
Danas je Centralna Azija iznimno bitna
geopolitički, ekonomski i energetski, a vrlo je važna za cjelokupni sustav
azijske sigurnosti.
U Centralnu Aziju spadaju Kazahstan,
Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan te Uzbekistan. Riječ je o državama tzv.
post-sovjetskog prostora koje su kao takve naslijedile sve tranzicijske
probleme te godinama zaostajale za zemljama Centralne i Istočne Europe po
inozemnim izravnim ulaganjima (FDI) zbog loših poslovnih i investicijskih
uvjeta, visoke inflacije, novčane nestabilnosti, lošeg štićenja intelektualnih
i ostalih prava, birokracije, korupcije, nerazvijene infrastrukture itd. Međutim
za sporu tranziciju odgovorni su i vanjski čimbenici.
SAD, Kina i Rusija tri su svjetske sile
koje već duže vrijeme imaju svoje interese u regiji. Kako bi te interese što
brže ostvario, odnosno osigurao svoje pozicije, „trojac“ ne potiče brze i skore
promjene strukturne promjene već gaji status
quo (zemlje Centralne Azije dugo nisu prihvaćale demokratske vrijednosti i
mehanizme tržišta uz pomoć kojih bi se mogla osigurati gospodarska i politička
stabilnost, već su se razvijale u simbiozi sa autoritarizmom, učinkovitim
organiziranim kriminalitetom te korupcijom) koji odgovara i lokalnim
Centralnoazijskim elitama koje radi osobnog profita uspješno manevriraju između
različitih interesa. Upravo zato se „nacionalni interesi“ de-facto stapaju sa
interesima pojedinaca dok zakonitost i prozirnost financijskih operacija ostaju
u pozadini, a u nekim se slučajevima i u potpunosti ignoriraju. U poslovanju sa
gospodarstvom „u sjeni“, sve tri zemlje vrlo uspješno koriste „prednosti“ koje
takvo poslovanje pruža.
Rusija smatra regiju jednim od
prioriteta svoje vanjske politike i sigurnosti. U Centralnu Aziju u ušli preko
bankovnog sustava, direktno i indirektno kupujući udjele u kazahstanskim
bankama te tako manipulirali razvoj gospodarstva u nužnom smjeru. Ne zaboravimo
i energetiku: Lukoil je uz Gazprom u tom dijelu svijeta vrlo utjecajan a Rusija
će sada taj utjecaj morati štititi od ogromnih Kineskih novčanih ulaganja.
Kinu zanima potpuna kontrola. U
Centralnoj Aziji, Kina kupuje udjele u energetici i infrastrukturi uz izdašna
ulaganja i olakšane zajmove „bez obaveza“, te već dosta brzo prodire u sva područja
života regije.
SAD su Centralnu Aziju odlučile
zaposjesti nakon 9/11 i to primarno
zbog Afganistana i osiguranja vlastite sigurnosti. U bici za sigurnost, radi
brže implementacije planova i dogovora o vojnim bazama, SAD je kopirala
rusko-kineske metode financijskih transakcija za plaćanje baza i upravljanje
istima. Tako je 2005. FBI otkrio pronevjeru milijuna dolara u američkim naftnim ugovorima
koji su bili dodijeljeni firmama kojima je upravljao sin predsjednika
Kirgistana.
Takvi gospodarski uvjeti uvelike olakšavaju
stratešku borbu snaga u Centralnoj Aziji jer
manjak zakonitosti i korupcija širom otvaraju vrata koja bi inače ostala
zabarikadirana birokratskom sporošću, pravnim preprekama te postupcima usuglašavanja.
No u svemu postoji i
druga strana medalje. Svježi
Izvještaji UN-a i druge analize stanja gospodarstva zemalja Srednje Azije govore
o sve povoljnijoj poslovnoj klimi i stabilnom gospodarskom razvoju. Strane
investicije, koliko god sumnjivo primljene, danas ipak igraju značajnu ulogu u
razvoju gospodarstva. 2009. je godine Kina dala je Kazahstanu 10 mlrd. dolara
za razvoj naftne i plinske industrije. Osim Kazahstana, Peking ulaže u
tadžikistanski aluminij i ostale industrijske grane Kirgistana, Uzbekistana i
Turkmenistana. Prije nekoliko mjeseci,Kina je
najavila ulaganje 10 mlrd. dolara u razvoj regionalnih transportnih mreža
(cesta i željeznice) te energetske projekte.
Dvije su kineske
banke, prije nekoliko godina kreditirale uzbekistanske industrijske projekte sa
5 mlrd. dolara. Zahvaljujući tome, Uzbekistan je u kolovozu ove godine počeo
dostavu prirodnog plina za kinesko tržište preko 2,000 km duge plinovodne mreže
koja izvire u Turkmenistanu.
Razvija se i sektor
obrazovanja. U slijedećih tri godine, Kina će pomoći u školovanju 1,500
stručnjaka, osigurati 30,000 državnih stipendija te pomoći u usavršavanju preko
10,000 suradnika i studenata Instituta Konfucije.
Interes prema regiji
pokazuje i Japan. Prije mjesec dana, Japanska je vlada odlučila uložiti u svih
pet zemalja regije 700 milijuna dolara koji će pokriti pet ključnih projekata:
trgovačke investicije, ekologiju i očuvanje energije, smanjenje razlike u
prihodima pučanstva, regionalnu suradnju u stabilizaciji Afganistana i suradnju
u suzbijanju prirodnih i tehnoloških nesreća. Japan dakako, želi smanjiti
ovisnost o kineskim resursima te ući u bogato centralnoazijsko tržište sirove
nafte, prirodnog plina, urana i rijetkih plemenitih metala.
Gledajući ove podatke, možemo
zaključiti da se ekonomska se situacija na neobičan način promijenila. Iako je nagomilavanje bogatstva je još uvijek
prioritet utjecajnih krugova, privid stabilnosti brzo evoluira u pravu
stabilnost.
Za hrvatske ulagače i hrvatsku
poslovnu zajednicu, Centralna je Azija treba predstavljati veliki interes zbog ogromnih
mogućnosti koje pruža tržište koje se vrlo dinamično razvija i modernizira. Štoviše,
u izlasku na centralnoazijsko tržište pomaže i država: Hrvatska je diplomacija,
počevši od sredine 2000-h već izgradila trgovačke mostove između Hrvatske i
zemalja Centralne Azije i tako stvorila vrlo kvalitetnu podlogu za sve
poduzetnike i ekonomske projekte. Naša je bitna prednost u tome što ne ovisimo
o planovima svjetskih igrača te u tom smislu nemamo velikog pritiska a i možemo
ući sa puno manje rizika. Uz sve to, razvoj i iskustvo naših zemalja se u
mnogočemu podudaraju, što stvara još bolje prilike za dijaloge i razmjenu robe
i usluga.
Od velikog je interesa, na primjer,
Kazahstan, koji je prošao put od stope inflacije 2960% u 1992. do sadašnjih 8%;
država koja uspješno posluje ne samo sa Rusijom i Kinom, već i sa Njemačkom,
Švicarskom, Češkom i Italijom. Izvozi
naftu, derivate, crne i obojene metale te žitarice a uvozi strojeve, opremu,
vozila, kemiju, mineralno gorivo i živežne namirnice. Danas je promet između
Hrvatske i Kazahstana vrijedan oko 16 milijuna dolara (od čega je izvoz iz
Hrvatske 12,32 milijuna)iako detaljna analiza poslovanja pokazuje da između
Kazahstana i Hrvatske još uvijek ne postoji strategija razvoja međudržavnih
odnosa – države ne koriste svoj puni gospodarski potencijal, a postojeće brojke
svjedoče o trenutnim interesima, odnosno o kratkoročnim dogovorima između
privatnih poduzeća. Stoga se HGK u tom smislu trudi ojačati poslovne veze: ove
je godine, uz „Končar“, predstavila domaće IT tvrtke na sajmu visokih
tehnologija u prijestolnici Kazahstana Almatyju.
Potencijal postoji i doista je ogroman.
Kazahstan je 11. (12. prema podacima BP) u svijetu po zalihama nafte a 14. po
zalihama prirodnog plina. Prisutan je i u top 20 zemalja proizvođača nafte gdje
je na 18. mjestu, a ulazi i u top 15 svjetskih proizvođača žitarica. Turkmenistan
je na ljestvici plinskih zaliha čak na 6. mjestu. Uzbekistan je 6. u svjetskoj
proizvodnji pamuka.
O tome da se kod nas regija sve više
vidi kao vrlo profitabilna, uz prisutnost naših informatičara, svjedoči i
spremnost „Končara“ i turskog „Gozuma“ zajedno surađivati na energetskim projektima
u Tadžikistanu. U dobrim su odnosima i naša Ministarstva unutrašnjih poslova
koja razmjenjuju iskustva u suzbijanju prometa drogom. Uz sve investicije, Tadžikistan
se razvija i zahvaljujući iseljenicima na privremenom radu u susjednim
zemljama. Novčane doznake koje državljani Kirgistana i Tadžikistana šalju
natrag u domovinu čine značajan udio njihovog BDP-a: 15.4% u Kirgistanu i čak
35.1% u Tadžikistanu, što je najveći svjetski pokazatelj.
Kirgistan je također zanimljiv zbog
toga što je više od polovice radnog aktivnog stanovništva zaposleno u poljoprivredi.
Država ima 17 hidroelektrana, zlatne rudnike dok istovremeno dobiva 63 milijuna
dolara godišnje za najam vojne baze „Manas“. Kirgistan zadnjih godina pokušava
biti i destinacija za ekološki turizam: 2011. prihodi od turizma iznosili su oko
500 milijuna dolara. Tema za razgovor svakako imamo.
Hrvatska ima prednosti čak i u
uvjetima još uvijek složene, (kako obično i biva
kada je u takav proces uvučeno mnogo vanjskih igrača) regionalne sigurnosti. Većina
zemalja regije zajedno sa Rusijom već ulazi u čak pet ekonomsko-političkih
zajednica i jedne sigurnosnu organizaciju. Čak i u Afganistanu postaje tijesno.
Kako bi zaštitila svoje investicije od terorističkih
opasnosti koje niču u Afganistanu i šire se preko granica Centralne Azije, Kina
se zalaže za afganistansku sigurnost i za cjelokupan sigurnosni sustav Centralne
Azije. Zbog toga, američke se snage još dugo neće povući iz regije kako ne bi
izgubili onaj oslonac koji već imaju i prepustili ju Kineskoj dominaciji. No,
za Hrvatsku to nije razlog za strah. Kao maloj zemlji bez ikakvih mogućnosti
nositi se sa velikim igračima, Hrvatskoj ovakvo stanje odgovara jer imamo samo
strateški poslovni interes, a prisutnost velesila će u narednim godinama
pridonijeti sigurnosti hrvatskog poslovanja.
I na kraju, red je
spomenuti Azerbajdžan. On ne
spada u Centralnu Aziju ali je vezan za nju Kaspijskim. Potencijal za
poslovanje sa Azerbajdžanom je ogroman. To je prepoznala i naša vlada, koja je
u suradnju ušla sa velikim projektima poput brodogradnje i razminiranja.
Mogućnosti poslovanja u Azerbajdžanu su primamljive, zemlja uživa svega 1%
stope nezaposlenosti, a prema Doing
Business indeksu, pokrenuti posao je ondje lakše (67. mjesto) nego kod nas (84. mjesto). Kako je Azerbajdžan
je u neprijateljskim odnosima sa susjednom Armenijom zbog spornog predjela
Nagorno-Karabaha, pri planiranju istočne strategije, pripadnici
poslovne zajednice trebaju odlučiti za koju od dviju zemalja će se više vezati
kako bi izbjegli „škakljive“ situacije.
Centralna je Azija vrlo bogata i iz
dana u dan je sve bogatija. Financijska djelatnost vanjskih čimbenika sve je
više prožima ne samo energetiku već sva područja industrija i zanimanja. Životni
standard i kupovna moć rastu a uz njih i samo pučanstvo: sve zemlje Centralne
Azije imaju pozitivnu stopu rasta stanovništva. Nakon više od 2000 godina, Svileni
je put okrenuo novu stranicu svoje povijesti.
No comments:
Post a Comment