Ulomak iz okruglog stola radija "Sloboda"
19.11.2009
Emisija posvećena konferenciji "Svijet 2020: ruska i centralno-istočno-europske perspektive"
Gosti emisije su bili viši znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije znanosti Irina Kobrinskaja i viši znanstveni suradnik Instituta za ekonomiju Ruske akademije znanosti Sergej Romanenko
Voditelj: Sergej, želim pitati vas kao balkanista. Čini mi se je posrijedi određena aberacija ruske društvene svijesti u odnosu prema susjednim zemljama. Na primjer, u sedamdesetima i osamdesetima pa čak i u devedesetima, za vrijeme gorbačovske "perestrojke", zemlje Centralne Europe poput Poljske, Mađarske, Čehoslovačke itd. su bile, takoreći "svoje", između nas je bilo razumijevanje, to su bile prijateljske zemlje. Njihove elite pa čak i stanovnici bili su prijateljski raspoloženi ka SSSR-u. /.../ Što se tiče Jugoslavije: to je bilo neko područje o kojemu se, kao prvo nije mnogo znalo. Kao drugo, znalo se da nije sasvim prijateljska zemlja, znalo se da je se treba pribojavati a da se putuje u nju trebalo je proći sve razine partijsko-činovničkih provjera. O njenoj se politici uvijek govorilo oprezno i pomalo napeto. I bilo je jasno da Srbi, Hrvati i drugi narodi Jugoslavije nisu preveliki obožavatelji SSSR-a te da s njim imaju složene povijesne odnose. Sada se situacija naglo promijenila. Postoje neki neprijateljski raspoloženi Centrali Europljani, ali što se tiče Srbije - to je doista predstraža, prijatelj koji najbolje razumije Ruske probleme. Rusija podržava Srbe kako samo zna i umije.
Sergej Romanenko: Ponovit ću ono što je rekla Irina. Čini se da je bilo svojstveno sovjetskoj svijesti i nažalost je svojstveno našoj suvremenoj ruskoj svijesti konstantno podcjenjivanje istočnoeuropskih naroda. Stalno nam se čini da smo mi veliki, veličanstveni a ponajprije - ruski narod, dok su oni - uključujući slavenske narode - maleni i trebaju slijediti sovjetskim ili ruskim vanjskopolitičkim tradicijama. Ne postoji realno znanje. Mogu navesti jedan primjer. Negdje sredinom ili krajem devedesetih, nabasao sam na dječju povijesnu enciklopediju i u njoj ne samo da nisam našao Jugoslaviju i Čehoslovačku, već i Austro-Ugarsku. Još jedanput ću ponoviti da doista imamo manjak stvarnog znanja o stvarnoj povijesti naših najbližih susjeda.
A što se tiče Balkana - Balkan ipak nije susjed i sada su te zemlje već odvojeni od Rusije. Ovdje treba razlikovati post-jugoslavenski prostor i regionalne balkanske interese. Zbog toga što su tu također prisutni i Bugarska, Rumunjska te Grčka.
Mnogo je mitova o bivšim jugoslavenskim državama. Kad govorimo o Srbiji - više puta sam to bio prisiljen ponavljati - vrlo je malo stvarnog znanja i razumijevanja. Postoji stereotip u glavama mnogih političara i političkih analitičara da je Srbija bliska zemlja, saveznik i tako dalje. U stvarnosti, ako gledamo povijest odnosa Srbije i Ruskog Imperija a zatim i Jugoslavije, u kojoj je Srbija imala značajan položaj te SSSR-a a kasnije i Rusko-Srpske odnose zadnjih godina onda možemo vidjeti da smo imali mnogo nesporazuma pa čak i skrivenih i otvorenih konflikata. Stoga mislim da treba shvatiti da ne postoje nikakve proruske ili antiruske snage npr. u Srbiji, nego samo stvarni srpski političari. Isto se odnosi i na Hrvatsku i na Sloveniju i na sve post-jugoslavenske i balkanske države.
***
Voditelj: Sergej, niti same države Centralne Europe nisu jedna prema drugoj pokazivale previše razumijevanja. One nikad nisu bile saveznici. A sada se čini kako se upravo u svjetlu Moskovskog nerazumijevanja njihovih prava, te države konsolidiraju te postaju, u očima Moskve - kontra-osovina.
Sergej Romanenko: Mislim da je čimbenika nekoliko. U pravu ste kada kažete da su odnosi između centralnoeuropskim i srednjoeuropskim državama bili vrlo složeni. To se čak primjećivalo za vrijeme postojanja Istočne Europe u političkom smislu; Istočne Europe koja se izjednačavala sa Varšavskim dogovorom i SEV-om. Uostalom, naglašavam da Jugoslavija u tom smislu nikada nije pripadala Istočnoj Europi. Štoviše, svi Jugoslavenski vođe naglašavali su da se Jugoslavija nikad neće vratiti u Istočni blok iz kojega je, stjecajem okolnosti izašla 1948. Doista su postojale nesuglasice između Jugoslavije i Mađarske, Mađarske i Rumunjske itd. Drugim riječima, cijela je regija čvor vrlo složenih i bolnih etnoteritorijalnih potraživanja. Neka su riješena, dok druga nažalost žive u svijesti srednjoeuropskih naroda i političkih slojeva. Zato se slažem s Irinom da (Ruska) politika prema tim zemljama mora biti vrlo delikatna i precizna. I još mi se čini da se ta situacija nikada ne smije iskoristiti za rješavanje nekih naših unutarnjih političkih problema. Međunarodna informacija mora biti isključivo informacija a ne interpretiranje događaja u smislu koji se našim političarima čini svrsishodnim. Upravo takvo interpretiranje odvija se i dan danas.
***
Voditelj: Smatrate li da će Rusija biti oprezna u vanjskoj politici sa svim susjednim zemljama? Rastanak sa mitom o prijateljstvu s Poljskom, Češkom i baltičkim zemljama bio je bolan. Sada su ostali Ukrajina i Bjelorusija. Takvi se rastanci stalno događaju.
Sergej Romanenko: Tako je, to je prirodni tijek. Iako je on za našu nacionalnu i političku svijest vrlo bolan, treba ga jednostavno pretrpjeti i reagirati što je više oprezno i profesionalno. Uloga znanstvenika je vrlo velika jer će oni, neovisno o nacionalnoj i političkoj pripadnosti uvijek naći zajednički jezik. Nažalost, stav o znanosti u društvenoj svijesti formira se na osnovi - rekao bih - propagandističke publicistike. Ne samo u Rusiji već i u drugim zemljama. Iskreno rečeno, to koči pronalazak opipljivih puteva ka uspostavi plodotvornih međudržavnih odnosa.
Htio bih navesti još jedan primjer. Nedavno je naš predsjednik Dmitrij Medvedjev posjetio Beograd 20. listopada, na Dan oslobođenja Beograda '44. Tamo se naglašavala upravo antifašistička orijentiranost. Međutim u samoj Srbiji odvijaju se složeni unutarnji procesi koji nikako nemaju veze s Rusijom. Preispituju se ocjene dužnosnika iz doba Drugog svjetskog rata. I poneki dužnosnici koji su surađivali sa okupatorima dobivaju službena opravdanja. Društvo je u tom pogledu podijeljeno. Nisam sasvim siguran da je ta poveznica, koja je vjerojatno uvjetovana našim unutrašnjopolitičkim debatama o povijesti Drugog svjetskog rata, povoljna za plodotvornu vanjsku politiku.
***
radio Sloboda www.svobodanews.ru
direktna poveznica na članak:
Prijevod s ruskog jezika (preveo B. Vidmarović)
No comments:
Post a Comment